Švaljek: Projekti iz Sporazuma Bandić-Esih-HDZ su reciklirani i nerazrađeni

Objavljuje 25/07/2017Vijesti, Vijesti naslovnica

Zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Sandra Švaljek odgovarala je na pitanja Zagrebačkog lista o Sporazumu Milana Bandića, HDZ-a i Neovisnih za Hrvatsku te o javnom pozivu za iskazivanje interesa za “komercijalizaciju” 20 nekretnina u vlasništvu Grada Zagreba.

Koji je vaš stav o Sporazumu, smatrate li da je taj sporazum izvediv i je li on u interesu građana Zagreba ili, kako neki tvrde, samo politički pamflet na brzinu ‘skrpan’ kako bi se legitimirala postizborno stvorena koalicija – većina u Gradskoj skupštini?

Sporazum je pamflet za neupućene, materijal bez ikakvog značenja i težine, napisan na brzinu i bez odgovornosti prema svim građanima, pa i biračima bilo koje od tri strane koje su ga potpisale. On vrlo lijepo razotkriva da nitko u toj koaliciji nema ni programa, ni bilo kakvog modernog sadržaja i vizije, niti sposobnosti da sagleda probleme i prioritete grada. U koalicijskom sporazumu bila je prilika kapitalizirati potencijale Zagreba i koncipirati ga kao sveučilišni grad ili turistički grad, poslovno središte juga Europe ili zeleni grad, grad zdravog života ili grad iznimne kulturne ponude. No, ta je prilika propuštena a da je baš nitko nije niti osvijestio.

Kako ocjenjujete, u par rečenica, svaki od projekata navedenih kao točke od 1 do 17 u tom Sporazumu – njihova izvedivost, cijena, rokovi, mogućnost provedbe i važnost za građane Zagreba?

Radi se o projektima koji se iz izbora u izbore recikliraju u Bandićevim materijalima. Sve su to već viđeni projekti, jednako nerazrađeni i neosmišljeni. Usporedili smo popis projekata navedenih u programu predstavljenom pred izbore 2013. godine s popisom iz ovog Sporazuma. U Sporazumu je 17, u programu iz 2013. 16 projekata. Od svih njih do danas je realiziran jedan, i taj tek polovično. Radi se o izgradnji bazena – od navedena četiri bazena izgrađena su samo dva, na Sveticama i u Jelkovcu. U Sporazumu s HDZ-om i Neovisnima za Hrvatsku, s popisa iz 2013. godine ponavlja se, neki doslovce pod identičnim nazivom, 8 projekata: izgradnja Kongresnog centra, izgradnja Gradske knjižnice, izgradnja nove sljemenske žičare, stavljanje u funkciju Centra za gospodarenje otpadom, obnova fasada (u Sporazumu, doduše, bez ograničenja na područje Gornjega grada), nastavak projekta škologradnje, rekonstrukcija rotora te izgradnja spomenika Franji Tuđmanu. Dodani su i neki drugi projekti, ali i oni su već viđeni – od natkrivanja tržnica, preko povezivanja zračne luke sa Zagrebom, do izgradnje stanova na Podbrežju i rješavanje problema Imunološkog zavoda. Površnost s kojom su navedeni projekti odaje, rekla bih, i nizak stupanj ozbiljnosti potpisnika, kao i njihove upućenosti u bilo kakve detalje ovih projekata, pa i istinske posvećenosti namjeri da se oni konačno realiziraju. Nisu navedeni rokovi realizacije, visina potrebnih ulaganja, načini financiranja, kao niti način praćenja provedbe projekata. Sve u svemu, možda su potpisnici sebi umirili savjest kad su Sporazum nakitili popisom projekata, ali građane nisu uvjerili da iskreno brinu za njihov standard.

Koji su, prema vašem mišljenju, najproblematičniji projekti u navednom zajedničkom interesu stranaka Milana Bandića, Brune Esih i HDZ-a i zašto?

Problema ima baš sa svim projektima. Primjerice, jedan od projekata je izrada strategije razvoja prometnog sustava grada. Dakle, radi se o strateškom dokumentu koji bi trebao biti polazište za kapitalne projekte u području prometa. No, u Sporazumu se odmah navode konkretni kapitalni prometni projekti koji očito ne proizlaze iz toga strateškog dokumenta i samim time nisu dio cjeline prometne strategije, nego su proizvoljno i nesustavno odabrani prioriteti triju stranaka. Sasvim je jasno da se niti izdaleka nije vodilo računa o tome da bi projekte bilo poželjno financirati sredstvima Europskih strukturnih i investicijskih fondova, jer za takve je projekte neophodno da budu dio cjelovitog strateškog promišljanja dugoročnog razvoja neke zajednice, a ne rezultat ad hoc sastavljene liste želja. Neki su projekti ovisni o dogovorima s državnom vlašću (Imunološki zavod i dječja bolnica) te samim time podložni hirovitim međuodnosima državnih i zagrebačkih vlastodržaca, neki potencijalno ekonomski štetni (1.800 stanova na Podbrežju), a niti za jedan ne postoji konkretizacija, procjena troškova i analiza troškova i koristi. Primjerice, sasvim je neodređeno što podrazumijeva projekt „podrške mladoj start-up zajednici, poduzetnicima i obrtima uz besplatni Internet“, što točno znači „nastavak projekta škologradnje“ ili kako će se konceptualno riješiti gospodarenje otpadom kako bi se realizirao  projekt „izgradnja Centra za gospodarenje otpadom i zatvaranje Jakuševca“.

Koji od navedenih projekata je ostvariv i u kojem razdoblju te i ima li među njima neki projekt za koji se vi zalažete i koji je, prema vašem mišljenju, od najvažnijeg interesa za građane Zagreba?

Projekti su tako površno navedeni da će se za četiri godine možda i moći reći da je poneki od njih barem djelomično realiziran. Vjerojatno će se obnoviti neke fasade, sagraditi dio stanova na Podbrežju, izvesti barem neki od prometnih projekata, sagraditi barem pokoja škola i dječji vrtić. To ostavlja mogućnost potpisnicima da se za četiri godine pohvale rezultatima. Zbog nacionalne važnosti projekta, očekujem da će se i zračna luka prometno povezati s gradom, pri čemu se nadam da će Ministarstvo prometa inzistirati na bržem, efikasnijem i jeftinijem povezivanju vlakom, a ne tramvajem. No, to ostvarenje projekata dogodit će se i po samoj inerciji, a ne zahvaljujući trudu i zalaganju triju stranaka. Po mojem mišljenju mnogi od navedenih projekata jesu prioritetni za Zagrepčane, ali ih je trebalo stručnije i preciznije razraditi, posebice projekte izgradnje škola i dječjih vrtića te projekte u području gospodarenja otpadom. Na popisu se nije našla izgradnja vodovodne mreže i kanalizacije, što građani mnogih dijelova grada – od Podsuseda do Sesveta, od Brezovice do Gornje Dubrave, navode kao prvi prioritet među kapitalnim projektima. Nadalje, smatram da bi neke gradske probleme bilo moguće riješiti i s daleko manje sredstava nego što je potrebno za navedene projekte. Primjerice, građane Savice najviše bi razveselilo uređenje njihovog parka u skladu s propisima i demokratskom procedurom, za što je potrebna samo dobra politička volja.

‘PAMFLET ZA NEUPUĆENE’: 17 Bandićevih projekata za koje oporba tvrdi da su reciklaža


Kako tumačite raspisivanje natječaja za komercijalizaciju nekretnina u gradskom vlasništvu objavljenog krajem lipnja – desetak dana prije konstituiranja gradske vlasti?

Ne znam točno koji su motivi za raspisivanje natječaja upravo sada. Pitam se zašto već ranije te nekretnine nisu privedene optimalnoj svrsi, ako se zna da je prije četiri godine započet program restrukturiranja Holdinga, te da je već 2014. napravljena analitička podloga za strategiju komercijalizacije i uključivanja privatnog sektora.

Smatrate li da je ‘komercijalizacija’ nekretnina ZG Holdinga u ovom trenutku politički motivirana, odnosno koji je, prema vašem cilju, motiv raspisivanja tog javnog poziva?

Prije bih rekla da bi komercijalizacija dijela Holdingovih nekretnina mogla biti interesno motivirana, odnosno motivirana interesima aktualnog gradonačelnika i njegovih pajdaša. Mi koji nismo sudjelovali u koalicijskim dogovorima triju stranaka ne znamo što je bio predmet tih dogovora, ali možemo pretpostaviti da je i članstvo u Upravi Holdinga bio predmet raspodjele plijena među njima. Ako je tako, onda bi uskoro Bandić mogao izgubiti dio kontrole nad Holdingom, dok će netko drugi doći u poziciju da Holdingove resurse usmjerava u vlastitu korist. Stoga je raspisivanje javnog poziva sada zadnja prilika da se sklope neki poslovi u isključivom interesu Bandića i ljudi iz njemu najbližih krugova. No, to su samo nagađanja…

Slažete li se da bi se navedene nekretnine trebale ‘komercijalizirati’ i koja je vaša procjena vrijednosti nekretnina sada stavljenih ‘na bubanj?

Nekretninama u vlasništvu Holdinga prije svega treba upravljati pažnjom dobrog gospodara, što trenutačno nije slučaj. Holding mnoge od nekretnina loše održava pa im pada vrijednost, u mnogima se obavlja djelatnosti kojima se komunalno trgovačko društvo ne bi trebalo baviti po prirodi stvari, i njihova bi alternativna upotreba bila i ekonomski i društveno opravdana. Drugim riječima, racionalno je da Holding te nekretnine proda ili da u zakup privatnom sektoru. Vrijednost tih nekretnina nezahvalno je procjenjivati napamet, tim više što se radi o jedinstvenim nekretninama, čiju je cijenu nemoguće odrediti temeljem postignute tržišne vrijednosti usporedivih nekretnina.

Kako tumačite raspisivanje tog poziva u ime uprave ZG Holdinga u trenutku kada novoformirana gradska vlast najavljuje ‘rekonstrukciju ZG Holdinga s ciljem smanjenjem troškova i cijene komunalnih usluga’?

Ako je prodaja nekretnina koje nisu u funkciji i nisu potrebne za obavljanje komercijalne djelatnosti motivirana željom da se smanje troškovi povezani s tim nekretninama ili ostvari određena zarada, onda je to ekonomski opravdan potez. Također, ako će to olakšati odluku o smanjenju cijena komunalnih usluga, i tada to ima smisla. No, o svemu tome možemo samo spekulirati, jer ne postoji aktualan plan restrukturiranja iz koje bi bile vidljive točne namjere Uprave Holdinga. Restrukturiranje bi trebalo slijediti jasan plan i trebalo bi biti rukovođeno razumljivim ciljevima, osobito kada se radi o trgovačkim društvima u vlasništvu javnog sektora, što je ovdje slučaj. Interes javnosti za trgovačka društva poput Holdinga opravdano je velik, i odgovornost je vodstva Holdinga i da o ključnim odlukama i njihovim motivima dade potpune informacije.

TIHA LJETNA RASPRODAJA: ZG Holding ‘komercijalizira’ 20 nekretnina vrijednih 2,5 milijardi