Švaljek: Pripadam političkom centru

Objavljuje 15/09/2017Vijesti, Vijesti naslovnica

Zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba Sandra Švaljek dala je intervju za 7dnevno u kojem je govorila o svom političkom usmjerenju, Milanu Bandiću, restrukturiranju Zagrebačkog holdinga, Vladi Republike Hrvatske, krizi u Agrokoru i drugim temama.

Gospođa Sandra Švaljek (47), zastupnica je u Gradskoj skupštini i najizglednija je buduća gradonačelnica grada Zagreba. Na prošlim je lokalnim izborima u Zagrebu njezina Nezavisna lista i HSLS-a osvojila ukupno osam mandata. Gospođa Švaljek doktorica je ekonomskih znanosti, iznimno cijenjena stručnjakinja na tom području, naročito na području fiskalne i porezne politike, a u dva je mandata bila i ravnateljica zagrebačkog Ekonomskog instituta. Bila je i savjetnica za gospodarstvo u Vladi Jadranke Kosor, a 2013. godine izabrana je za prvu zamjenicu gradonačelnika Milana Bandića, kao druga na njegovoj listi, a kasnije se s njim politički razišla. Autorica je brojnih znanstvenih radova, a bila je i voditeljica niza znanstvenih projekata. U izravnoj komunikaciji je krajnje jednostavna, pristupačna, odmjerena, topla i srdačna, što može potvrditi autor ovih redaka. Po mom je mišljenju najizglednija buduća gradonačelnica hrvatske metropole, jer ima iznimnu osobnost i sposobnost da zbog svoje političke uravnoteženosti i političkog djelovanja oslobođenog svakog populizma i demagogije na sljedećim lokalnim izborima pridobije najveći postotak glasova građana Zagreba, od samog političkog centra u kojem se „usidrila“, a istovremeno može pridobiti i znatan postotak i lijevog i desnog političkog krila glasača. Takvu sposobnost neće imati niti jedan kandidat na izborima za četiri godine. I ispitivanja javnog mnijenja pred prošle lokalne izbore pokazala su da bi, da je ušla u drugi krug glasanja, Sandra Švaljek porazila Milana Bandića. U svakom slučaju smiješi joj se plodna politička budućnost, naročito nakon značajnog brojčanog ulaska njezinih odabranika u Gradsku skupštinu Grada Zagreba!

Osim toga, i novi zakon u pripremi koji predlaže upravo HDZ, kolokvijalno u javnosti nazvan „Lex Šerif“, onemogućit će Milana Bandića u utrci za još jedan gradonačelnički mandat. Uza sve to, pitanje je kakav je danas, a kakav će biti za četiri godine Bandićev zdravstveni status, jer čovjek se neumjereno godinama trošio i, po svemu sudeći, zamor materijala i u njegovom slučaju polako čini svoje.

Mnogi priželjkuju pobjedu Sandre Švaljek na sljedećim lokalnim izborima, jer je vrijeme da se u Zagrebu napokon realizira neki veliki projekt od iznimne važnosti za grad. Vjerujem da bismo pod vodstvom gđe Sandre Švaljek ušli u, da se tako izrazim, „prosvjetiteljski“ način upravljanja i vladanja gradom na dobrobit svih njegovih građana! Ona je i jako zainteresirana za dogledno saniranje poslovanja Zagrebačkog holdinga d.o.o. i njegovo usmjeravanje u stabilnije poslovne vode, lišene svakog političkog upliva, tako da nam je Zagrebački holding i upravljanje njime bila jedna od uporišnih tema tijekom ovog intervjua.

 

Jeste li preboljeli poraz u utrci za gradonačelničko mjesto u Gradu Zagrebu?

Ostvarila sam vrlo dobar rezultat u toj utrci, pa ishod ne smatram porazom. Zato nije bilo potrebe da išta prebolim. Već drugo jutro nakon izborne noći vratila sam se na posao u Ekonomski institut, smirena i s velikim iskustvom iza sebe. Svatko tko je na ovakav način, kao ja, sudjelovao u izbornoj kampanji može reći da ga je to obogatilo na različite načine. Jedinstveni je privilegij vidjeti iz te perspektive kako funkcionira svijet politike i medija, te doći u kontakt s ljudima koje nikada na drugi način ne biste upoznali. U kampanji sam doživjela mnoge lijepe trenutke, a one neugodne, kojih je također bilo, shvatila sam kao priliku za upoznavanje i izgradnju same sebe.

Koja je doista vaša politička agenda?

Prije svega kao osoba, a trenutačno i kao osoba u politici, pripadam sredini političkog spektra. Ponekad se s podsmjehom kaže da se u političkom centru nalaze oni koji se ne mogu opredijeliti između ljevice i desnice. To ne stoji, jer politički centar ima vrlo jasan politički sadržaj, u kojem središnje mjesto ima pojedinac i ostvarivanje njegovih političkih i ekonomskih sloboda. Ekonomski i politički slobodan pojedinac može u najvećoj mjeri iskoristiti svoju kreativnost i pridonijeti razvoju društva. Politički se centar zalaže za najveća moguća građanska prava svih, za jednakost u pogledu njihovih šansi, za tržišne slobode, ali protiv kapitalizma ortačkog tipa kakav je zavladao kod nas. Također zagovara brigu društva o ljudima koji su iz različitih razloga prikraćeni i socijalno isključeni. Smatram da je naše društvo nepotrebno ideološki polarizirano oko nekih zastarjelih tema, i da zbog toga propuštamo prilike za razvoj koje naša zemlja objektivno ima. Osim toga, zalažem se za vođenje javnih politika racionalno, na osnovi činjenica i dokaza. Populizam, političke trgovine i djelovanje u cilju ostvarivanja partikularnih interesa koji dominiraju našom politikom, dugoročno štete svima.

Što je, po vašem mišljenju, razlog da građani na izborima uporno svoj glas daju Milanu Bandiću, kad mnogo toga upućuje na to da sve godine svoje vladavine ne vodi transparentno poslovanje Grada?

Pretpostavljam da ljudi koji glasaju za Milana Bandića manje pažnje poklanjaju transparentnosti, a više nekoj predodžbi o tome da im Milan Bandić nešto daje. Mnogi se boje da određena materijalna prava koja sada imaju ne bi ostvarili da on nije na vlasti. Takvu je predodžbu teško razbiti jer je očito strah od promjene jači od sile argumenta da gradonačelnik osobno ne daje ništa, te da sva prava osiguravaju zapravo porezni obveznici. To je jedina istina!

Kakvo je vaše mišljenje u vezi rada aktualne uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o., te kakvu biste Upravu i u kakvom sastavu željeli vidjeti da upravlja tim, za Grad Zagreb, iznimno značajnim poslovnim mega-sustavom?

Zagrebački holding je trgovačko društvo koje, doduše, obavlja posebnu vrstu djelatnosti, ali je opet trgovačko društvo koje treba voditi po istim načelima kao i društva u privatnom sektoru. Upravo zato njegova Uprava mora biti samostalnija u vođenju tog društva kako bi na prvo mjesto stavljala dobro upravljanje i razvoj društva, a ne političke ciljeve, što je sada slučaj. Samostalna, profesionalna, i koliko je to god moguće, depolitizirana Uprava, vjerojatno bi pokrenula više novih projekata potrebnih gradu, prije svega tu mislim na projekte kao što su suvremenije gospodarenje otpadom, povećanje efikasnosti javnog gradskog prijevoza, izgradnja vodovoda i kanalizacije, energetska obnova pročelja i sl.

Ne mogu reći poimence koga bih htjela vidjeti u takvoj upravi, ali htjela bih iskusne, stručne i samostalne ljude odvojene od političkog utjecaja, kojima je opći interes i interes tog poslovnog sustava ispred političkog interesa. Sada tome nije tako, i imamo situaciju da jedan čovjek, gradonačelnik, vodi golemi sustav od 11.000 ljudi, koji objedinjuje otpad, vodoopskrbu, javni gradski prijevoz i ine djelatnosti, samostalno donosi sve krucijalne odluke na tom području, a to nikako nije dobro! Možda sam po tom pitanju čudna i isključiva, ali takav poslovni sustav mogu dobro voditi samo ljudi koji su vodili velike poslovne sustave. Zaključno, Zagrebački holding treba samostalnu, profesionalnu i stručnu Upravu, oslobođenu bilo kakvog političkog utjecaja koja bi dobro vodila taj poslovni sustav, i u interesu radnika, i u interesu Grada. Sada tome nije tako! Sada je u Holdingu situacija da s jedne strane imamo visoki politički interes, a s druge strane imamo mali partikularni interes pojedinaca kojima je u Holdingu dobro i nitko ih ne dira. Tim trgovačkim društvom treba upravljati pažnjom dobrog gospodara, a i treba odrediti koliko brojnu Upravu treba taj sustav, a ne da imamo situaciju da Uprava u jednom trenutku ima devetero članova, a nešto kasnije samo dva člana. Ono što opterećuje poslovanje Holdinga je troma i neučinkovita javna nabava, koja neodgovarajuće i sporo reagira u hitnim situacijama, primjerice puknuća glavnih cjevovoda, urušavanja tla itd.

Koje su vaše osobne zamjerke prošlim Upravama koje su godinama vodile taj golemi sustav Zagrebačkog holdinga?

Smatram da su te uprave kultivirale sustav u kojem upravljanjem dominira neka mješavina političkih i partikularnih, gotovo osobnih interesa, a ne opći interes. Naravno, ostvari se tu i ponešto općeg interesa jer bi inače u gradu nastao komunalni kolaps, ali to je nedovoljno s obzirom na to što je sve prihodima Holdinga bilo moguće ostvariti.

Ali, sve krucijalne odluke za Holding vjerojatno donosi gradonačelnik, a ne ova ili prijašnje Uprave, tako, kao što sam već prije rekla, ovoj, a i nekoj budućoj Upravi treba dopustiti više samostalnog djelovanja i odlučivanja lišenog politike.

Kako to da je dug po obveznicama prodanim na londonskoj burzi (300 milijuna eura) i nakon svih tih godina ostao isti, dakle, nije riješen, već je samo refinanciran, a predmetno restrukturiranje duga gradonačelnik je ocijenio velikim gradskim uspjehom?!

Dug je, dobro je znano, refinanciran, tako da je samo odgođen trenutak vraćanja nepromijenjenog iznosa duga. Deklarativno, Holding se 2007. godine bio zadužio kako bi izgradio vodovodnu mrežu, no novac je, nažalost, potrošen na tekuće poslovanje i na manje važne projekte, kao što je izgradnja naselja u Novom Jelkovcu. A obnova i nadogradnja vodovodne mreže je ostala neizvedena! Holding nije generirao prihod kojim bi osigurao vraćanje barem dijela duga, već se ponovno morao zadužiti kako bi vratio postojeći dug. Uspjehom bismo mogli nazvati situaciju kada bi Holding razinu duga smanjio, ili posuđena sredstva uložio u rješavanje barem jednog velikog gradskog problema, dok je ovo što se dogodilo samo pretakanje iz šupljeg u prazno. Postoji mogućnost da taj dug ad finitum i nikad neće biti vraćen, već će se stalno godinama prenašati refinanciranjem unedogled. Kako je to moguće? Pa vidite da mnoge države godinama bivaju prezadužene i u konačnici taj dug ne predstavlja strašno opterećenje za njihovo uredno poslovanje. A ukoliko i neke od vodećih svjetskih agencija, poput Standard & Poor“s, Moody“s i Fitch, smanje kreditni rejting Holdinga, a one to ne čine, već štoviše poboljšavaju njegov kreditni rejting, u pomoć će financijski priskočiti Grad Zagreb koji je s Holdingom povezan zapravo po principu spojenih posuda, tako da ne vjerujem da radnici Holdinga trebaju strahovati za svoju egzistenciju zbog možebitne financijske propasti i urušavanja Holdinga! Takve agencije jako dobro znaju da za Holding vrijedi meko budžetsko ograničenje, znaju da kod Holdingovih problema uskače Grad, jer Grad može otkupiti dio Holdingove imovine, može mu dati nekakve novčane subvencije ili preuzeti neki njegov dio pod svoje okrilje i na taj način rasteretiti njegovo financijsko poslovanje. Dakle, sve su to nekakvi mogući „jastuci“ ili „amortizeri“ koji mogu pripomoći rasterećenju Holdinga i njegovom daljnjem uspješnom poslovanju.

Što mislite o načinu Bandićeva upravljanja Gradom i Holdingom, i koje su neuralgične točke tog upravljanja?

Tom načinu prije svega nedostaje reda i sustavnosti, te rada koji bi bio usredotočen na rješavanje nekih važnih problema. Zbog toga godine prolaze, proračuni se troše, a ne realizira se gotovo ništa od velikih komunalnih projekata. Jedna osoba donosi sve odluke, glas struke se ne sluša, a suradnici gube volju da izraze inicijativu te se pretvaraju u puke izvršitelje hirovitih zahtjeva gradonačelnika. Glavni su problemi u sustavu gospodarenju otpadom, a već sedamnaest godina nema nikakvih velikih i značajnih prometnih projekata, kao što bi bilo premještanje pruge u podzemlje, o čemu se priča već osamdeset godina. Ne formiraju se ekipe – stručni timovi koji bi to realizirali, i koji bi radili samo to, ne daju im se ni financijska sredstva ni ovlasti, ne određuje im se mandat, i sve unedogled stoji. Sustav gospodarenja otpadom gotovo i da ne postoji, a Jakuševac bi se trebao zatvoriti do kraja 2018. godine na ovaj način kako sada posluje, ali čisto sumnjam u to, jer bi već sada trebala postojati alternativa, a nema je. Tako da će Jakuševčani i nadalje dobivati od grada novčane rente zbog nesnosnog smrada koji trpe dugi niz godina. Ja sam u svome političkom programu imala rješenje tog pitanja, s time da bi na kraju na Jakuševcu ostalo samo 20 posto sadašnjeg otpada koji se nikako drugačije ne bi mogao zbrinuti. Naravno, za rješavanje tako velikog problema treba izgraditi mnoge infrastrukturne projekte, treba vrijeme i trebaju financijska sredstva, ali treba početi rješavati to ozbiljno pitanje, a to se ipak ne čini, već se sve stalno odgađa unedogled.

Koje biste prve korake poduzeli u Gradu da vas netko sutra postavi na gradonačelničko mjesto?

Prvo bih prešla na organizirani i funkcionalniji način rada, posvećen ciljevima. Definirala bih tri velika prioritetna projekta, odredila njihove voditelje i osobe odgovorne za izvršenje tih projekata, te redovno pratila napredak na realizaciji projekata. To bi, primjerice, bili projekti uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, izgradnje i modernizacija vodovoda i kanalizacije te izgradnje dječjih vrtića, škola i sportskih dvorana u skladu s današnjim i očekivanim budućim potrebama gradskih četvrti. Treba hitno uvesti vodu i kanalizaciju svima onima koji je još nemaju, jer je nedopustivo da u Zagrebu netko u 21. stoljeću živi bez dostupne mu vode i uvedene kanalizacije. A snimila bih i na kojim gradskim područjima postoje urgentne potrebe za izgradnjom novih dječjih vrtića jer je to mladim ljudima od iznimne važnosti! Ovako roditelji prevoze djecu u udaljene gradske vrtiće i gube vrijeme, umjesto da se posvete drugim stvarima od životne važnosti. A takve građevine – vrtići – trebali bi biti modularnog karaktera, tako da se u neko dogledno vrijeme mogu prilagoditi za neke druge društvene potrebe.

Mišljenja sam da u upravljanju gradom Zagrebom i Holdingom ima i ponešto političke trgovine koju prije svega treba raskrinkavati u političkoj areni i pritiskom medija, a zatim kažnjavati na izborima. Nažalost, kod nas se to ne događa jer politička trgovina kroz sveprisutni javni sektor seže do jako velikog dijela građana. Oni koji ostaju izvan kruga podobnih i privilegiranih su apatični i politički slabi i nehomogeni, pa stvari postaju sve gore. Od kada je postalo jednostavnije zaposliti se u inozemstvu, mladi ljudi ne trude se više ovdje nešto promijeniti, već ocjenjuju da je lakše napustiti zemlju. Zato možemo samo konstatirati da je političko kadroviranje Hrvatskoj nanijelo veliku i dugoročnu štetu.

Hoćete li i na sljedećim izborima sudjelovati kao nezavisna ili ćete poput Anke Mrak Taritaš registrirati svoju političku stranku i ići na izbore i na nacionalnoj razini?

U načelu, političke stranke ne bi trebalo osnivati kao trgovačka društva, pa da svatko osnuje svoju. Dapače, one bi trebale okupljati osobe koje dijele svjetonazor i političke stavove. U ovom trenutku u političkom centru u Hrvatskoj postoji, ako se ne varam, sedam političkih stranaka. Zbog te fragmentiranosti, stavovi političkog centra ne uspijevaju dobiti onaj utjecaj u političkom životu zemlje koji bi objektivno mogli imati. Zbog toga mislim da bi bilo poželjno ići prema koncentraciji stranaka centrističke orijentacije, a ne osnivati nove stranke sličnog profila. Taj politički centar bi, po prirodi stvari, ipak trebao odnijeti prevagu u broju pridobivenih glasača na izborima te biti u prednosti pred strankama lijeve i desne orijentacije. Desnica nije toliko jaka u Hrvatskoj, koliko je ustvari glasna i koliko dobiva prostora u tiskovnim i elektroničkim medijima. Moje je mišljenje da stranke desnice mogu na izborima pokupiti, u najboljem slučaju, do najviše 10 % glasova. Očigledno je da desnica ima i dobru financijsku potporu koja joj omogućava sveprisutnost u medijima. Pored toga, očigledno je da je i cijeli svijet poprilično otklizao u desno zbog globalizacije i imigracijskih valova. A to otklizavanje u desno se u Hrvatskoj desilo na specifičan način. Još uvijek ne mogu potvrditi da ću u idućem izbornom ciklusu sudjelovati i na nacionalnoj razini. Kada bi bilo dovoljno pameti i mudrosti, sve te manje stranke političkog centra objedinile bi se i kreirale zajedničku listu, pa bi tada zasigurno ušle u Sabor. Ja težim objedinjavanju i okrupnjivanju političkog centra!

Koji su vaši najbliži politički suradnici, jer javnost zna malo ili gotovo ništa o njima?

Prije svega to su ljudi koji su ušli u Gradsku skupštinu, a velika većina njih se do sada nije uopće bavila politikom. Vjerujem da većina građana zna Vladimira Ferdeljija, Tihomira Milovca, generala Jozu Miličevića i Marka Torjanca. Osim njih, koji će biti javnosti još poznatiji kao skupštinski zastupnici, moji su suradnici uglavnom mlađi i visokoobrazovani ljudi koji nikada nisu bili članovi političkih stranaka, ali su politički osviješteni i angažirani, a samoinicijativno su pristupili meni: Dragan – Toni Dorotić, politolog koji se bavi političkom komunikacijom, Daniel Hinšt i mnogi drugi koje sada ne bih poimence nabrajala. Među njima su i mnogi nezavisni kandidati na listama za zagrebačke mjesne odbore i gradske četvrti. Mislim da nam je zajednički izraženi idealizam i spremnost da konstruktivno usmjerimo naše nezadovoljstvo postojećim stanjem i svoja stručna znanja iskoristimo za rješavanje problema na gradskoj razini i šire od toga.

Jesu li Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović ozbiljni političari ili je njihovo jahanje na valu nacionalizma nešto što će se brzo ispuhati, pa će njih dvoje za godinu-dvije biti marginalizirani kao što je to danas Orah? I kako komentirate činjenicu da Vlada nevoljko i mlako reagira na pojavu neoustaštva koje se kroz medije sve više relativizira?

Budućnost stranke Nezavisni za Hrvatsku ovisi o tome hoće li razviti neki drugi program i sadržaj ili će se sve zadržati na obračunu s onim dijelom prošlosti koji im se ne sviđa. Iako je nezahvalno davati takve prognoze, vjerujem da desni populizam koji je danas u uzletu, neće dugo biti u modi, pa samim time i ova stranka, ako želi opstati, mora građanima ponuditi nešto više od preimenovanja gradskih trgova i ulica. Što se tiče reakcija Vlade i premijera na aktualno neoustaštvo, mislim da nema dovoljno političke odlučnosti i snage da se nedvosmisleno i jasno osudi. Pogledajte poznatog američkog republikanca, Arnolda Schwarzeneggera, koji je jasno, glasno i nedvosmisleno poručio predsjedniku Donaldu Trumpu kako je trebao jasno osuditi nedavne provokacije i nasilje desničara u Charlottesvilleu (Virginia). Dakle, u takvim situacijama nema političkog taktiziranja, treba takve pojave odmah osuditi!

Možete li u budućnosti zamisliti političku suradnju vas i Anke Mrak Taritaš u upravljanju Gradom Zagrebom, i koje su vaše eventualne političke poveznice, a koje razdjelnice?

U politici je, kao i u životu, sve dinamično. Gospođa Mrak Taritaš i ja ćemo sasvim sigurno surađivati u ovom sazivu Gradske skupštine. Čak bih rekla da će u idućem četverogodišnjem razdoblju kvaliteta upravljanja gradom više ovisiti o kvaliteti skupštinske oporbe, nego o kvaliteti onih na vlasti, pa je tu odgovornosti dobrim dijelom na nama dvjema.

Jesu li gradu potrebne brojne fontane, dok većina građana smatra da postoje i drugi gradski prioriteti koje gradonačelnik godinama zanemaruje?

Ovo je, nadam se, retoričko pitanje. Uz toliko nerealiziranih važnih gradskih projekata, izgradnja fontana čini se gotovo kao provokacija. To najbolje znaju oni građani samog središta grada koji i danas nemaju pitku vodu i kanalizaciju ili, primjerice, roditelji koji djecu vode u kilometrima udaljene vrtiće i škole. Zar je izgradnja fontana u takvoj situaciji gradski prioritet?!

Je li vam poznata činjenica da je gradska vodovodna infrastruktura – vodoopskrba mreža – u katastrofalnom stanju i da se zbog toga gubi čak 47 % visokokvalitetne vode na putu od crpilišta da krajnjih korisnika – građana, te da dijelovi najstarijeg cjevovoda u centru grada, po podacima iz ViO, datiraju još od 1900. godine, dakle potječu još iz daleke Austro-Ugarske države?!

Ako se ne varam, prosječna starost vodno-gospodarskih objekata i vodovodne mreže u Zagrebu je preko pedeset godina, pa ne čudi da se sve češće događaju puknuća cijevi i kolektora, propadanja cesta, a o tome da vodu zbog gubitaka plaćamo dvostruko više nego što je potrebno, da i ne govorimo. Nadam se da će Zagreb u dogledno vrijeme ipak prionuti projektu modernizacije vodovodne infrastrukture jer će nas na to prisiliti članstvo u Europskoj uniji i mogućnost korištenja sredstava iz EU fondova. No, sigurna sam da dijelimo mišljenje da se napredak u tom području događa presporo. Ali, Milan Bandić je tipični političar koji maksimizira glasove, a njemu, nažalost, više glasova donese izgradnja fontana, nego obnova vodovodne mreže pod zemljom. Naime, građani vide fontane, a sve što je pod zemljom, ne, i onda se gradonačelnik, kao političar, ipak odlučuje za izgradnju fontana koje će na lokalnim izborima itekako dobro kapitalizirati, premda je poboljšanje vodovodne infrastrukture, uz gospodarenje otpadom, glavni gradski prioritet. Ovako kao pijani Rockfeller zamalo 50 % najkvalitetnije pitke vode doslovno bacamo u zemlju, a taj podatak je zaista strašan.

Znate li da su neka gradska vodocrpilišta, pogotovo vodozaštitno područje zapadno od Petruševca, iznimno ugrožena, jer Grad Zagreb ne vodi dovoljnu brigu o odgovarajućoj zaštiti vodocrpilišnog pojasa, pa su tamo brojna divlja smetišta na kojima se odlažu najsuspektniji sadržaji koje nije moguće zbrinuti na gradskom deponiju smeća na Jakuševcu?

Znam da u Zagrebu postoje brojni prostori onečišćeni opasnim otpadom, pa sam i u svom predizbornom programu predvidjela sanaciju takvog prostora na području zaštićenog krajobraza na jezerima na Savici iza zagrebačke Toplane, gdje su i, ako se ne varam, dva ornitološka rezervata na tim jezerima u prekrasnoj divljini. Bojim se da se Grad ne bavi ovim problemom, uzdajući se da neće doći do ekoloških katastrofa. No, to je politika koja će se prije ili kasnije nekome obiti o glavu. A pitam se tko će biti odgovoran ako se dogodi katastrofa?!

Biste li, da ste u trenutačno, gradonačelnica smanjili gradski prirez, i je li doista neophodno da on bude tako velik?

Moje procjene govore da bi stopu poreza bilo moguće smanjiti, pa čak i prepoloviti. U Hrvatskoj općenito imamo visoku razinu poreznog opterećenja. Osobito je veliko porezno opterećenje viših plaća, npr. plaća informatičara, liječnika, inženjera. To su profesije u kojima je mobilnost radne snage velika, pa je neophodno smanjiti trošak rada kako iz Hrvatske ne bi odlazili ne samo visokoobrazovani stručnjaci, nego i čitave tvrtke. Zagreb tome može pridonijeti smanjenjem prireza, a s obzirom na to da je Zagreb sredina s iznadproporcionalnom zastupljenošću tvrtki u djelatnostima visoke dodane vrijednosti, vjerujem da bi smanjenje prireza dovelo do porasta zapošljavanja odnosno da ne bi uzrokovalo značajan pad prihoda. Osim toga, dio pada prihoda moguće je nadomjestiti financiranjem projekata intenzivnijim korištenjem fondova EU-a te korištenjem modela javno-privatnog partnerstva.

Je li za vas bavljenje politikom posao ili strast?

Za mene je strast emocija koja pripada privatnoj sferi života. Koliko god ona može biti korisna, mislim da je za politiku ipak važnije da bude vođena razumom nego strašću. Moj odnos prema politici, a što je sasvim logično za nekog tko se četvrt stoljeća bavi ekonomijom, u velikoj je mjeri određen mojom strukom. Možda baš zato u politiku bih željela unijeti više objektivnosti i uravnoteženosti nego je ima sada. Nisam profesionalni političar, dakle ne živim od političkog djelovanja, pa ću se u idućem razdoblju više posvetiti svojoj struci nego politici i tu ostvarivati svoje ambicije.

Kakvo je vaše mišljenje o aferi Agrokor, je li potpuno zakazao regulatorni sustav i jesu li, i u kojoj mjeri, zakazali politika i njezini glavni protagonisti?

Agrokor danas treba prije svega shvatiti kao lekciju iz koje treba nešto naučiti za budućnost. Velika privatna trgovačka društva, koja zapošljavaju desetke tisuća ljudi i posluju s tisućama dobavljača, moraju biti pod stalnim nadzorom državnih institucija kako bi ih one mogle prije svega upozoriti na neodržive prakse, te im dati savjete i smjernice za rješavanje poteškoća. U slučaju Agrokora, čini se, izostala je usmjeravajuća i nadzorna uloga države, zapravo kao da su uloge bile zamijenjene. A je li se sve ovo moglo predvidjeti i spriječiti? Jest, ali prije dvadesetak godina! I nije sada potrebno tražiti krivca, bitno je iz toga izvući dobru pouku, a ionako su sve prošle Vlade i njihovi političari suodgovorni za takvo stanje i svi imaju svojih „zasluga“ da se s Agrokorom dogodilo to što jest.

Kojom biste ocjenom ocijenili dosadašnji rad Plenkovićeve Vlade, i vodi li se nacionalna ekonomija u pravome smjeru?

Ocjena bi bila prolazna, ali ne odlična. Određeni pomaci su napravljeni, prije svega u pogledu fiskalne konsolidacije, poreznog i administrativnog rasterećenja gospodarstva te pripremljenosti za korištenje fondova Europske unije. S druge strane, ovoj Vladi, kao i većini prethodnih, nedostaje odlučnosti za provedbu onih politika koje su nužne, a politički zahtjevnije. Upravo rezultati u provedbi takvih politika određuju uspješnost bilo koje vlade. I dalje se odgađa teritorijalna reorganizacija i ozbiljna fiskalna i funkcionalna decentralizacija, kurikularna reforma je beznadno zapela, mjere administrativnog rasterećenja provode se sporo, u zdravstvu vlada neodrživi status quo. Određeni rast BDP-a trenutačno zamagljuje situaciju, no bez strukturnih reformi nema solidnih osnova trajnog i održivog gospodarskog rasta.

Poznato vam je da je Zrinka Paladino nakon lokalnih izbora dala otkaz na radnom mjestu zamjenice pročelnika za zaštitu spomeničke kulture i prirode Grada Zagreba, rekavši sa su Zagrepčani izabrali žabokrečinu. Kako ocjenjujete takav njezin iskazani stav? I biste li, ukoliko u novom izbornom ciklusu postanete gradonačelnica, pozvali gđu Zrinku Paladino da se vrati na svoj bivši posao, jer je očigledno vrsna stručnjakinja?

Građani su očigledno izabrali status quo, umjesto promjene koju sam i ja smatrala neophodnom. Zalažem se za to da se na svim dužnosničkim funkcijama broj mandata ograniči na dva. Sve preko toga vodi tome da javnost doživljava da je sve što se napravi zasluga jedne osobe, da o svemu odlučuje jedna osoba i da je najbolje baš tako kako je, jer se više ne može niti zamisliti da bi moglo biti drugačije. Tko zna kamo će u sljedeće četiri godine život odvesti i gospođu Paladino, i mene! A da je gospođa Zrinka Paladino vrsna stručnjakinja na svome području djelovanja, jest, o tome nema dvojbi!

Možemo li u dogledno vrijeme očekivati da se doista i provede neophodno potrebna kurikularna reforma u ovakvoj političkoj konstelaciji snaga, i hoće li aktualna ministrica Blaženka Divjak otrpjeti nametanja političkih stavova koji onemogućavaju cjelovito i dosljedno provođenje kurikularne reforme?

Nažalost, dok svijet grabi naprijed velikim koracima, dok se u drugim zemljama obrazovni sustav ne mijenja skokovito, nego se permanentno prilagođava novim tehnologijama, znanjima i potrebama društva, mi se i dalje borimo s onima koji žele konzervirati obrazovanje u formi koja pripada 19. stoljeću. Iz razloga koji u pravilu pripadaju sferi političkog pragmatizma taktizira se i zabija glava u pijesak, a Hrvatska za to vrijeme gubi konkurentnost, relativno nazaduje i nezaustavljivo kreće prema zadnjoj poziciji na ljestvici razvijenosti europskih zemalja. Nadam se da će ministrica Blaženka Divjak biti ustrajna u namjeri da do kraja provede kurikularnu reformu, i da neće biti još jedna u nizu eksperata čiji je entuzijazam pokleknuo pred političkim otporom promjenama. Jer toliko je političkog utjecaja na tu reformu i toliko taktiziranja da su nas neke zemlje na koje smo mi nekada po pitanju obrazovnog sustava gledali s visoka, već odavno pretekle. Mi smo na „uspješnom“ zadnjem mjestu po pitanju obrazovne reforme u Europskoj uniji.

Zanima me Vaše mišljenje o HNS-u koji godinama participira u vlasti, a na državnoj ga razini podupire manje od 2 % birača?

Kao što sam rekla ranije, politički centar je u Hrvatskoj fragmentiran, u njemu su sada stanke koje pojedinačno ne uspijevaju dobiti potporu više od nekoliko postotaka birača, što dovodi do toga da se one priklanjaju jednoj od dviju velikih stranaka kako bi uopće ušle u Hrvatski sabor. Na taj način njihova želja za čistim preživljavanjem dovodi do gubitka njihovog identiteta, jasne doktrine i političkih stavova. Zbog toga će vremenom dodatno gubiti na potpori jer se osim onih koji su u ime tih stranaka participirali u vlasti s njima više nitko neće moći poistovjetiti.

Imate li uzora na svjetskoj ili domaćoj političkoj sceni, i tko Vam je od svjetskih političkih lidera fascinantan?

Od inozemnih političara cijenim Baracka Obamu zbog njegovih humanističkih stavova, spremnosti da sasluša argumente i uvaži tuđa stajališta i činjenice da u osam godina na čelu SAD-a nije imao nikakvih afera. No, ne trebamo ići izvan Hrvatske u potrazi za političkim uzorima – Hrvatska je imala političara i intelektualca kojem se istinski divim, Vladu Gotovca. Mnogo toga što je rekao prije dvadeset i više godina vrijedi i danas, tim više što se, nažalost, ništa istinski od tada nije promijenilo. On je točno dijagnosticirao boljke hrvatskog društva, a njegove ideje u brojnim područjima, od poduzetništva do kulture, i danas mogu poslužiti kao putokaz svima koji su spremni raditi u interesu napretka Hrvatske.

Kako ocjenjujete političko djelovanje Donalda Trumpa? Jeste li aktivni na društvenim mrežama: Twitteru, Instagramu i Facebooku i smatrate li da su danas takve mreže političarima od formata neophodne za uspješno bavljenje politikom?

Smatram da predsjednik SAD-a, kao predsjednik velike i moćne države, ima odgovornost ne samo prema američkom narodu, nego i prema svijetu. Čini mi se da Donald Trump podcjenjuje posljedice onoga što piše i govori te time stvara atmosferu nestabilnosti i straha. Mislim da društvene mreže mogu biti koristan alat, ali mogu napraviti i veliku štetu. Svatko, a osobito političari moraju biti svjesni da ništa što je na društvenim mrežama nije privatno, da je upućeno svim ljudima, a ne samo istomišljenicima, da dosjetke i šale na nečiji račun mogu zvučati krajnje neukusno i neprimjereno. Na društvenim mrežama sam, rekla bih, umjereno aktivna. I dalje mi je draži razgovor od virtualne komunikacije.

Gdje u ekonomskom i društveno-političkom smislu vidite Hrvatsku za desetak godina?

Želim je vidjeti kao razvijenu demokraciju s visokim stupnjem zaštite osobnih sloboda i prava svih manjina, kao zemlju u kojoj se cijeni rad i znanje, koja se razvija na održiv način, i koja odgovorno koristi sve svoje resurse – zemlju, ljude i imovinu. Vjerujem li da će doista biti takva? Sve manje.

 

Izvor: 7dnevno